Članci označeni s “Opomene sv. Franje”.


Dana 14. lipnja 2014. na Ksaveru je održan godišnji susret zagrebačkih bratstava OFS-a. Prenosimo izlaganje fra Zvonimira Brusača s tog susreta na temu “Opomena sv. Franje”.

Jučer, u srijedu 11. lipnja, održana je nova tribina u nizu Opomena sv. Franje.

Obrađene su Opomene:

12. O raspoznavanju duha Gospodnjeg

13. O ustrpljivosti

14. O siromaštvu duhom

Pitanja za razmišljanje:

  • Smatram li se strpljivom osobom? Jesam li strpljiv/a u situacijama kada mi čine protivštine oni koji ne bi trebali? Kako tada reagiram?
  • Jesam li sklon stvaranju krivih slika o sebi? Koje krive slike imam o sebi? Molim li Gospodina pomoć u traženju pravih slika o sebi?
  • Koliko sam uistinu spreman/spremna u životu poniziti se pred Gospodinom kako bih bio/bila službenik Božji/službenica Božja?
  • Živite li, kao svjetovni franjevac, siromaštvo duhom? Ili sve ostaje na dobronamjernim pokušajima? Navedite primjere!
  • Navedite primjere kako biste danas u društvu mogli svjedočiti siromaštvo duhom, te ima li ono u današnjem pretežito ateističkom i materijalističkom društvu ikakve šanse kao alternativa gomilanju materijalnog bogatstva? Drugim riječima, kako pokušati oduševiti ljude za život u siromaštvu duhom?
  • Kako se postavljate prema onima za koje znate da se ne trude živjeti siromaštvo duhom, iako se smatraju kršćanima? Ne obazirete se iz bojazni da ukazivanjem na taj propust ne biste povrijedili osobu ili pokušavate djelovati i na koji način?

Nekoliko fotografija:

IMG_20140611_192849 IMG_20140611_192859 IMG_20140611_203006 IMG_20140611_203014

Opomene-lipanj-2014

U srijedu, 21. svibnja, održana je nova tribina u nizu Opomena sv. Franje. Obrađene su Opomene:

9. O ljubavi

10. O kroćenju tijela

11. Neka se nitko ne sablažnjava nad tuđim zlom

Nekoliko fotografija:

IMG_20140521_193418IMG_20140521_193413IMG_20140521_193353IMG_20140521_205534IMG_20140521_205327IMG_20140521_200319IMG_20140521_194852IMG_20140521_194018

Ova su pitanja voditelji tribine pripremili za razmišljanje (u radu po grupama):

Prva grupa

  • U čemu je tvoj minimum ljubavi i prema kome ste minimalni u ljubavi?

  • Što u sebi prepoznaješ kao “brata magarca” a što kao “brata tijelo”? Koji od dvoje “braće” ti je draži i do kojega više držiš? Smatraš li da tijelo služi tebi – ili ti služiš tijelu? Na koji način ti krotiš svoje tijelo?

  • Grijeh u mojem vlastitom životu – kako gledam na taj grijeh?

Druga grupa

  • Tko je najviše različit od tebe i kakav si, kakva si, u ljubavi prema njemu?

  • Da li su tebe ikada procijenili po tome kako izgledaš? Kako si se osjećao ili osjećala pri tome? Da li si ti ikada nekoga procijenio po njegovom ili njezinom tjelesnom izgledu? Što misliš da li je ta osoba to osjetila i kakvo raspoloženje je to u njoj pobudilo?

  • Grijeh u tuđem životu – kako gledam na taj grijeh?

Treća grupa

  • Kojim sve djelima pokazuješ ljubav prema neprijatelju? (Zapamti, onoliko ljubiš Boga, koliko ljubiš onoga koje najmanje ljubiš!)
  • Na koji način vrednuješ ljepotu nečijeg tijela? A na koji način vrednuješ ljepotu njegove ili njezine duše? Može li se to dvoje odvojeno promatrati? Je li oboje dar Božji?
  • Pomažeš li kojem griješniku? Imaš li iskustvo takve pomoći ili praštanja?

Tribina-2014-05

U srijedu 19. ožujka održana je treća po redu tribina na temu “Opomena sv. Franje”.

Obrađeni su sadržaji Opomena:

6. O nasljedovanju Gospodina
7. Znanju neka odgovara dobro djelovanje
8. Treba se kloniti grijeha zavisti

 

Pitanja za razmišljanje:

  • Kad se nađemo u situaciji da nas ljudi ne razumiju ili ne odobravaju naše postupke ili se ne slažu s našim razmišljanjem o pojedinim pitanjima, kako mi reagiramo? Boli li nas njihovo nerazumijevanje, trudimo li se da ih pošto – poto uvjerimo u ispravnost našeg stava?
  • Čovjek se najčešće obraća Bogu kad je u nekoj nevolji. Razgovaramo li tj. molimo li se Bogu i onda kad nam sve ide od ruke, kad smo uspješni, cijenjeni, voljeni? Ako da, kakva je tada naša molitva?
  • Čitamo li životopise svetaca? Što nam oni svojim životima govore? Je li to primjenjivo i u našim životima i u današnje vrijeme? Može li se izdvojiti nešto što je svim svecima zajedničko?
  • Molim li, kao sv. Franjo, promatrajući Isusa na križu? Ili su moje molitve recitiranje naučenih riječi, dok mi misli idu drugim putem ? Koja vrsta molitve mi je najprihvatljivija, koju najdublje doživljavam npr. spontana molitva ili neka naučena, kao krunica, litanije ili kratki zazivi? Razlikuje li se moja molitva kad sam u tjeskobi i nekoj muci od one koju molim kad mi sve ide dobro?
  • Trudimo li se u zahtjevima kršćanskog i franjevačkog poziva steći jedno dublje znanje? Je li naša ljubav prema Bogu nešto živo u nama?
  • Zašto slušamo propovijedi i nagovore? Prinosimo li Bogu sve što smo spoznali?
  • Možemo li se veseliti bez zavisti radi dobra „koje Gospodin govori i djeluje po ljudima koji žive uz nas ?“
  • Kada je zavist prema drugima u našem životu prerušena i skrivena? Kako se vladam kada je netko drugi hvaljen?

Fotogalerije:

Poziv u svijetu, emisija Franjevačkog svjetovnog reda na Radio Mariji, od 24. veljače 2014.
Tema: Opomene sv. Franje
Gosti: Nada Bence i Hrvoje Belušić
Urednica i voditeljica: Anđa Slunjski

tribina-opomene-3

Poziv u svijetu – Emisija Franjevačkog svjetovnog reda na Radio Mariji – u ponedjeljak 24. veljače 2014. u 17 sati:

Tema: Opomene sv. Franje
Gosti: Nada Bence i Hrvoje Belušić
Urednica i voditeljica: Anđa Slunjski

Jučer je održana druga ovogodišnja tribina. Obrađene su sljedeće dvije opomene sv. Franje:

4. Neka nitko sebi ne prisvaja predstojništvo
5. Neka se nitko ne uznosi, nego neka se hvali križem Gospodinovim

Donosimo pitanja za razmišljanje:

  • Jesmo li spremni služiti Gospodinu u poslušnosti i poniznosti? Da li stoji naš život u sadržaju ovih riječi?
  • Što je za nas nutarnje siromaštvo, isitinita poniznost, biti maleni pred Bogom? Jesmo li se oslobodili oholosti?

te nekoliko fotografija s tribine:

fotografija 1fotografija 2fotografija 3fotografija 4IMG_20140219_202621 IMG_20140219_203119 IMG_20140219_203341 IMG_20140219_203734

tribina-opomene-2

Večeras je u radosti i zajedništvu održana prva ovogodišnja (i jako dobro posjećena) tribina. Obrađene su prve tri opomene sv. Franje:

1. O tijelu Gospodnjem
2. O zlu samovolje
3. O savršenom posluhu

Donosimo priloge:

Bratska opomena

O savršenoj poslušnosti

pitanja za razmišljanje:

  • Kako mi opominjemo? Je li naše opominjanje čin ljubavi? Procjenjujemo li koga ima smisla opominjati, a oko koga je uzaludno truditi se?
  • Vjerujemo li zaista u Kristovu prisutnost u euharistijskom kruhu i vinu? Nas odnos prema Presvetom oltarskom sakramentu i plodovi sv mise i klanjanja?
  • Što posebno činimo da upoznamo volju Božju? Jesmo li spremni ostaviti sve poradi Gospodina? Jesmo li spremni na poslušnost Bogu preko naše braće i sestara?

i nekoliko fotografija s tribine:

 IMG_20140122_192217IMG_20140122_193250IMG_20140122_193624IMG_20140122_203315IMG_20140122_203707

tribina-opomene-1

Blago sluzi koji na nebu zgrće sebi blago (Mt 6, 20) koje mu je Gospodin iskazao i ne želi ga pokazivati ljudima radi nagrade, jer će sam Svevišnji njegova djela očitovati kojima se god bude njemu svidjelo. Blago sluzi koji Gospodinove tajne čuva u svom srcu (Lk 2, 19. 51).

Iz Opomena sv. Franje

Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je ustrpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni nemira. Gdje je dragovoljno siromaštvo, ondje nema ni pohlepe ni škrtosti. Gdje je mir i razmatranje, ondje nema ni užurbanosti ni skitanja. Gdje strah Gospodnji čuva svoj stan (usp. Lk 11, 21) ondje neprijatelj ne može imati mjesta da uđe. Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška ni krutosti.

Iz Opomena sv. Franje

Blago sluzi koji ima povjerenje u klerike koji ispravno žive po propisu Rimske Crkve. Jao onima koji ih preziru; ako bi i bili grešni, ipak ih nitko ne smije osuđivati, jer jedino sam Gospodin pridržava za sebe da ih sudi. Koliko je, naime, veća njihova služba nad presvetim tijelom i krvlju Gospodina našega Isusa Krista, što oni primaju i samo oni drugima dijele, toliko koji griješe protiv njih imaju veći grijeh negoli da griješe protiv svih ljudi ovoga svijeta.

Iz Opomena sv. Franje

Blago sluzi koji toliko ljubi svoga brata i toliko ga se boji kad je daleko od njega kao da bi bio uz njega, te ništa ne govori njemu za leđima što ne bi mogao reći u ljubavi pred njim.

Iz Opomena sv. Franje

Blago sluzi koji tako ljubi bolesna brata, koji mu ne može uzvratiti, kao i zdrava koji mu može uzvratiti.

Iz Opomena sv. Franje

Blago sluzi koji bi bio tako ponizan među svojim podložnicima kao da bi bio među svojim gospodarima. Blago sluzi koji je trajno pod šibom ispravljanja. Vjerni i razumni sluga (Mt 24, 45) jest onaj koji ne oklijeva da se za sve svoje prekršaje iznutra kazni žaljenjem, a izvana priznanjem i djelotvornom zadovoljštinom.

Iz Opomena sv. Franje

Blago sluzi koji podnosi stegu, ukor i prigovor od drugoga tako strpljivo kao od sebe. Blago sluzi koji, kad je ukoren, to dobrostivo prima, čedno se podlaže, ponizno priznaje i rado daje zadovoljštinu. Blago sluzi koji nije brz u opravdavanju sebe i ponizno podnosi sramotu i predbacivanje grijeha gdje grijeha nije počinio.

Iz Opomena sv. Franje

Blago onom redovniku koji ne govori za plaću i koji ne izbrblje sve svoje, niti je brz na riječima (Izr 29, 20), nego mudro mjeri što ima reći i odgovoriti. Jao onom redovniku koji od Boga primljena dobra ne pohranjuje u svome srcu (Lk 2, 19. 51) i drugima ih ne pokazuje djelima nego ih više želi pokazati ljudima očekujući nagradu. On prima svoju plaću (Mt 6, 2. 16), a koji slušaju donose malo ploda.

Iz Opomena sv. Franje

Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju (Ps 50, 10). Jao onom redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh.

Iz Opomena sv. Franje

Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više. Jao onom redovniku koji, kad je od drugih postavljen visoko, po svojoj volji neće da siđe. A blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se po svojoj volji ne postavlja visoko, a uvijek želi biti pod nogama drugih.

Iz Opomena sv. Franje

Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi (usp. Gal 6, 2; Mt 7, 12). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).

Iz Opomena sv. Franje

Blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se zbog dobra, što ga Gospodin govori i čini po njemu, ne uznosi više negoli zbog dobra što ga govori i čini po drugome. Griješi čovjek koji hoće da primi od svoga bližnjega više negoli hoće da sam dade Gospodinu Bogu.

Iz Opomena sv. Franje

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5, 8). Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju.

Iz Opomena sv. Franje

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Pravi su mirotvorci oni koji, uza sve što na ovomu svijetu pretrpe, radi ljubavi prema Gospodinu našemu Isusu Kristu čuvaju mir u duši i u tijelu.

Iz Opomena sv. Franje

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svojemu tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzimlje, uvrijeđeni stalno uznemiruju. Oni nisu duhom siromašni, jer siromah duhom sam sebe prezire i ljubi one koji ga udaraju po obrazu (Mt 5, 39).

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi ustrpljivosti i poniznosti, dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko ustrpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više.

Sluga Božji može raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin učini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim očima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi.

Sluzi Božjem ne smije biti odvratno ništa osim grijeha. Pa ako bi koja osoba na bilo koji način griješila te bi se zbog toga sluga Božji, ali ne iz ljubavi, uznemirivao i srdio, zgrtao bi sebi (Rim 2, 5) grijeh. Onaj sluga Božji koji se ne srdi niti uznemiruje zbog bilo čega pravo živi bez vlasništva. I blago onomu koji sebi ništa ne pridržava, nego podaje caru carevo, a Božje Bogu (Mt 22, 21).

Mnogi, dok griješe ili doživljavaju nepravde, okrivljuju đavla ili bližnjega. Ali nije tako; jer svatko ima neprijatelja u svojoj vlasti, to jest svoje tijelo po kojem griješi. Stoga blago onomu sluzi (Mt 24, 46) koji takvog neprijatelja, koji mu je predan u vlast, uvijek drži vezana te se mudro od njega čuva; jer mu, dok tako radi, neće nauditi nijedan, ni vidljiv ni nevidljiv neprijatelj.

Gospodin govori: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5, 44). Istinski svojega neprijatelja ljubi onaj koji se ne žalosti zbog nepravde koju mu je nanio, nego se iz ljubavi Božje izjeda zbog grijeha njegove duše. I neka mu djelima iskaže ljubav.

Apostol kaže: Nitko ne može reći »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetomu (1Kor 12, 3) i: Nitko da čini dobro, nijednoga nema (Rim 3, 12). Koji god, dakle, zavidi svom bratu na dobru što ga Gospodin govori i čini u njemu, pada u grijeh svetogrđa jer zavidi samom Svevišnjemu (usp. Mt 20, 15) koji govori i čini svako dobro.

Apostol kaže: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2Kor 3, 6). Slovo je ubilo one koji žele samo riječi znati da bi ih držali mudrijima od ostalih i da bi mogli steći veliko bogatstvo da ga dijele rođacima i prijateljima. I one je redovnike slovo ubilo koji neće da slijede duh božanskog slova, nego više žele samo znati riječi i drugima ih tumačiti. A duh božanskog slova oživio je one koji svako slovo koje znadu i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju svevišnjem Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro.

Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira koji je, da spasi svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njegove ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gladi, u bolesti i u kušnji i u svemu ostalome; i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je nama, slugama Božjim, velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima.

Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh (cfr. Post 1, 26). A svi stvorovi pod nebom služe svome Stvoritelju, poznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni zlodusi ga nisu razapeli, nego si ga ti s njima razapeo i još ga razapinješ naslađujući se u opačinama i grijesima. Čime se, dakle, možeš hvaliti? Jer, kad bi bio toliko oštrouman i mudar da bi imao sve spoznanje (1Kor 13, 2) i kad bi znao tumačiti razne jezike (1Kor 12, 28) i oštroumno istraživati o nebeskim stvarima, s ničim se od toga ne bi mogao hvaliti; jer je jedan zao duh o nebeskim stvarima znao, a i sada znade o zemaljskim, više od svih ljudi, ma i postojao koji čovjek koji bi od Boga primio posebnu spoznaju najviše mudrosti. Slično, kad bi bio ljepši i bogatiji od svih, kad bi i čudesa činio da bi i đavle izgonio, sve ti je to strano i ništa ti ne pripada, pa se ničim od toga ne možeš hvaliti; nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima (2Kor 12, 5) i da svakog dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista (usp. Lk 14, 27).

Nisam došao da budem služen, nego da služim, kaže Gospodin (usp. Mt 20, 28). Oni koji su postavljeni nad druge neka se tim predstojništvom tako hvale kako bi se hvalili kad bi bili određeni za službu da braći peru noge. A koliko se više uznemiruju zbog oduzeta im predstojništva negoli zbog službe pranja nogu, toliko više zarađuju u kese (usp. Iv 12, 6) na štetu duše.

Gospodin kaže u Evanđelju: Koji se ne odreče svega što posjeduje ne može biti moj učenik (Lk 14,33); i: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga (Lk 9,24). Onaj čovjek ostavlja sve što posjeduje i gubi svoj život koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I što god radi i govori što sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro što čini, to je pravi posluh. I ako bi podložnik kadgod nešto smatrao boljim i korisnijim za svoju dušu negoli je ono što mu poglavar nalaže, neka ono svoje dragovoljno Bogu žrtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvršiti. To je ono pokoravanje ljubavi (1Pt) jer udovoljava Bogu i ljudima.

A ako poglavar zapovijeda nešto što je protiv njegove duše, premda ga ne mora slušati, neka ga ne napušta. Pa kad bi ga stoga neki progonili, neka ih radi Boga još više ljubi. Jer koji radije trpi progonstvo negoli se dijeli od svoje braće, taj zaista ostaje u pravom posluhu, jer polaže dušu svoju za braću (Iv 15,13). Ima, naime, mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje negoli im nalažu njihovi poglavari, obaziru natrag (Lk 9,62) i vraćaju se na svoju bljuvotinu (Izr 26,11; 1Pt 2,22); to su ubojice i svojim zlim primjerom upropašćuju mnoge duše.

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2,16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagriješio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim vlasništvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju đavla i prijestupu zapovijedi ono voće postalo voće spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu.

         Gospodin Isus veli svojim učenicima: Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali; odsada ga i poznajete i vidjeli ste ga. (more…)