Večeras je u radosti i zajedništvu održana prva ovogodišnja (i jako dobro posjećena) tribina. Obrađene su prve tri opomene sv. Franje:
1. O tijelu Gospodnjem
2. O zlu samovolje
3. O savršenom posluhu
Donosimo priloge:
pitanja za razmišljanje:
- Kako mi opominjemo? Je li naše opominjanje čin ljubavi? Procjenjujemo li koga ima smisla opominjati, a oko koga je uzaludno truditi se?
- Vjerujemo li zaista u Kristovu prisutnost u euharistijskom kruhu i vinu? Nas odnos prema Presvetom oltarskom sakramentu i plodovi sv mise i klanjanja?
- Što posebno činimo da upoznamo volju Božju? Jesmo li spremni ostaviti sve poradi Gospodina? Jesmo li spremni na poslušnost Bogu preko naše braće i sestara?
i nekoliko fotografija s tribine:
Kako mi opominjemo?
Često na osnovu predrasuda, pogrešnih i površnih zaključaka. Mislim da druge ne bi trebali opominjati oni koji nisu spremni za drugoga nešto i pretrpjeti, ili barem biti uz njega kada mu je teško. Jer tko zna kakav križ mora nositi tvoj brat, a onda mu još dođeš ti sa svojim prosudbama, pa umjesto utjehe dobije tvoj poziv na red. Tada to nije BRATSKA, već SUDSKA opomena. Zato, pažljivo s tim. Da ne bi pritom pogazili kakav cvijetak.