Brat Krešo je napisao:
„Dobrota postoji i … raste među nama“. Ovako glasi podnaslov vijesti Vatikanske agencije Zenit (http://zenit.org) kojom prenosi tekst u kojem se Benedikt XVI. 11. studenog2011. obratio skupini biskupa čija je pastoralna dužnost praćenje karitativnog rada te predstavnicima europskih karitativnih organizacija.
Gledajući samo Franjevački svjetovni red i mjesno bratstvo Kaptol, svjedoci smo mnogih volonterskih, dobrovoljnih, karitativnih djelovanja naših sestara i braće. Dovoljno je da svaki dan poslije 15 sati otvorimo vrata kuhinjice za potrebite i siromašne u dvorištu samostana na Kaptolu 9 pa da ugledamo njih dvoje ili troje kako nastoje bratski i s ljubavlju podijeliti preko 150 obroka u sat i pol vremena. Dovoljno je da pogledamo mnoge aktivnosti koje se odvijaju ne samo na Kaptolu 9, ili na Sigetu u okviru centra za palijativnu skrb, već i u mnogim drugim aktivnostima gdje sudjeluju volonteri FSR-a zajedno s mnogim drugima grada Zagreba, Hrvatske ili cijeloga svijeta.
Stoga je ova riječ koju je Sveti Otac uputio svim volonterima prvenstveno veliko hvala za njihov rad i za njihovo „davanje Božjem Licu“, ali potom i veliki poticaj da svi mi, svaki dan, uočimo i ne propustimo priliku da ” postajemo i vidljiva oruđa njegove ljubavi u svijetu koji još uvijek duboko čezne za tom ljubavlju usred siromaštva, usamljenosti, marginalizacije i nezainteresiranosti koju vidimo oko sebe.”.
Pozvani smo na djelovanje, pozvani smo na Novu Evangelizaciju i ovdje vidimo konkretni smjer kako djelovati: „ … vaša zauzetost je razlog za povjerenje jer potvrđuje da dobrota postoji i da raste među nama. Vjera svih katolika se sigurno umnaža kad vide dobra djela koja se čine u ime Kristovo (usp. Flm 6).“
I dalje: „Za kršćane, volonterski rad nije samo izraz dobre volje. On se osniva na osobnom iskustvu Krista. On je bio prvi koji je služio čovječanstvu, on je u slobodi darovao svoj život za dobro svih. Taj dar nije rezultat naših zasluga. Iz toga učimo da nam je Bog darovao samoga sebe. I više od toga: Deus Caritas est – Bog je ljubav, da citiramo rečenicu iz Prve poslanice sv. Ivana (4:8), po kojoj sam nazvao svoju prvu Encikliku. Iskustvo Božje velikodušne ljubavi izaziva nas i oslobađa nas da prihvatimo isti stav prema našoj braći i sestrama: „Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8).”
A onda: ” Ono malo što uspijemo učiniti da bismo olakšali ljudske potrebe može se promatrati kao dobro sjeme koje će rasti i dati obilan rod: to je znak Kristove prisutnosti i ljubavi koji, kao i drvo u Evanđelju, raste da bi dalo zaklon, zaštitu i snagu svima koji ga traže.
To je priroda svjedočenja koje vi, u svoj poniznosti i uvjerenju, nudite civilnom društvu. Dok je dužnost javnih vlasti da ovaj doprinos priznaju i cijene bez iskrivljavanja, vaša je uloga kao kršćana da aktivno sudjelujete u životu društva, nastojeći ga učiniti još humanijim, obilježeni još vjerodostojnijom slobodom, pravednošću i solidarnošću.”
Stoga odajmo priznanje i hvalu onima, koji često i sami u trpljenju, pokazuju kako “ljubiti Ljubav”, kako bi time vidjeli putokaz i dobili poticaj da prihvatimo križeve drugih i otaremo rane s njihovih lica.
Pročitajte puni tekst objave koji je s engleskog prevela naša sestra Gordana, također – volonterski.