Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti. Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode Bože!” Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Gospodinom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Gospodnjim, pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreći jakim glasom: “Blagoslovljen Gospodin, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. Neka Gospodin, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. Bile ove moje riječi, koje sam smjerno iznio pred Gospodina, danju i noću nazočne pred Gospodinom, Bogom našim, da bi dan za danom činio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Gospodin jedini Bog i da nema drugoga. A vaše srce neka bude potpuno odano Gospodinu, Bogu našemu, držeći se njegovih zakona i obdržavajući njegove zapovijedi kao danas!”