O.Bonaventura Duda zasigurno je najpoznatiji i najprepoznatljiviji franjevac u Hrvatskoj, čovjek izuzetnih darova i izuzetne marljivosti. A za sve nas, okupljene oko crkve sv.Franje, on je još i više – franjevac svim srcem, zanosni propovjednik Evanđelja, zaljubljenik u Franju i franjevaštvo.
14. siječnja 2004. o.Bonaventura napunio je 80 godina života. Njegovu obljetnicu rođenja proslavili smo zahvalnom večernjom euharistijom te prigodnom akademijom. Prepuna crkva bila je najbolji dokaz koliko ga vjernici cijene i vole.
Sv. misu predvodio je o.Bonaventura, okružen svojom subraćom svećenicima i bogoslovima, a o slavljeniku je vrlo lijepo i nadahnuto propovijedao fra Zdravko Lazić.
Svečanu akademiju vodio je fra Milan Krišto, a o fra Bonaventuri su govorili mnogi kojih se dotakao svojim bogatim životom – braća iz samostana, suradnici, vjernici koji dolaze na njegove homilije. A budući da je o.Duda i plodan kompozitor, poslušali smo i neke njegove skladbe: “Exaudiat te Dominus” (Neka te usliši Gospodin), “Dušo Kristova” i “Ecce quam bonum et quam jucundum habitare fratres in unum” (“Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti”).
Fra Ivica Jagodić, provincijalni vikar, govorio je kratko. Rijedak je ovo jubilej, u Provinciji je svega 6 starijih slavljenika. Naglasio je da je fra Bonaventura, kao svećenik, teolog, prevoditelj Sv.pisma, profesor emeritus na Bogosloviji, pisac, kompozitor pravi Božji dar zajednici, te da je u neku ruku i zaštitni znak Provincije.
Izlaganje fra Rajka Gelemanovića bilo je iznimno zanimljivo – pozabavio se i faktografijom, ali i svojim sjećanjima na neke presudne događaje koje je dijelio s o.Bonaventurom.
Fra Bonaventura (na krstu Roko) Duda, rodom iz Krasa na Krku, rođen je 14.siječnja 1924. u Rijeci. Prva 2 razreda pučke škole završio je na Sušaku, a klasičnu gimnaziju u Varaždinu. Novicijat je proveo u Kloštar Ivaniću. Franjevcem je postao 14. kolovoza 1941., a svećenikom 15.siječnja 1950. U Rimu je doktorirao na Antonianumu (1956) i studirao na Papinskom biblijskom institutu, gdje je 1957. godine postigao i biblijski licencijat. Od jeseni 1957. do 1993. predavao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje status redovnog profesora ima od 1969. Paralelno je – od 1960. do 1977. godine predavao i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru i na Trsatu.
Kao vjerni sin Crkve i neumorni poslužitelj, otvoren novim idejama a zaljubljenik u tradiciju, pomno je pratio II vatikanski sabor, te 1962. godine s fra Zorislavom Lajošem pokreće Glas koncila. Iste godine objavljuje vrstan prijevod Evanđelja.
1968. je bila posebna godina ne samo za o.Dudu već i za crkvu u Hrvata – naime, sa književnikom Jurom Kaštelanom uredio je tzv. Zagrebačku bibliju.
U suradnji sa subratom fra Jerkom Marjanom Fućakom prevodio je Novi zavjet (1972), a po nalogu Biskupske konferencije i novi Hrvatski lekcionar (1969), dok je za Časoslov (1972) preveo većinu novih himana.
Njegovi teološki tekstovi objavljivani su u Bogoslovskoj smotri, Crkvi u svijetu itd., a publicistički članci u Glasu koncila, Bratu Franji, Kani i drugdje.
Teško je ukratko opisati čovjeka tolikih talenata i interesa – teolog, bibličar, pjesnik, pisac, poliglot, kompozitor … pravi “reprezentativac” našeg franjevaštva. Svuda rado pozivan, jer se voli čuti njegovo mišljenje i prosudba, čest gost u medijima, posebno na radiju i televiziji. Ni danas nema dana da ga tko ne traži. Čovjek u kojem su se susreli “Božji dar i ljudski mar”, kako i sam često voli reći.
Autor je velikog broja knjiga – spomenimo njegove biblijske i teološke studije, sabrane pod naslovom “U svjetlu Božje riječi” (2000), te nedjeljna i blagdanska razmišljanja objavljena u tri knjige “Sijač je Sin Čovječji” (A), “Sjeme je riječ Božja” (B) i “U plemenitu srcu” (C). Svoju obradu nauka i poruke Drugog vatikanskog sabora izdao je u “Koncilskim temama” (1992).
Treba spomenuti i cijeli niz knjižica: “Ima li naše redovništvo budućnosti? ” (s K. Koserom, 1971), “Kako vjerovati” (1972), “Jesmo li sami na putu” (1980), “Svijeta Razveselitelj” (1989), “Moj sveti Franjo”, “Sedam Isusovih riječi na križu”, “Najkraće o Bibliji”, “Što je za me Biblija” i “Savjest i obraćenje u Bibliji” (1990), “Nazaretska poruka Marijina Trsata” (1991), “Aleksa Benigar- kratki životopis” i “Ljudskost Božića” (1995), “Razmišljanja uz Evanđelja” i “Krist i naši svagdani” (1996), “Isus Krist jučer, danas i uvijeke”, “Razmišljam o Alojziju Stepincu” i “Ja Bogu povjerih svoj štap” (1998), “Rukovet domovinskih tema” (1999) te “S Isusom u treće tisućljeće” (2000).
Fra Mario Cifrak, bibličar, govorio je o o.Dudi kao o poznavatelju Sv.pisma koji nije samo puki znalac, već želi biti graditelj mosta k Božjoj riječi. On želi biti učenikom, “osluhnuti što Riječ meni kaže, pa predati drugima”, pa su njegova predavanja i propovijedi uvijek bile posebne. “Ako je Nebo malo, srce je Njegovo veće”.
Dubravka Medak, FSR, pročitala je odlomak iz slavljenikove knjige “U svjetlu Božje riječi”.
Mijo Hranilović zahvalio se slavljeniku u ime onih koji dolaze na homilije o.Dude, nedjeljom u 11.
Rajko Žic, predsjednik Društva Krčana i prijatelja Krka, ponosno je istakao da je o.Duda iz Krasa na Krku.
Na samom kraju akademije braća su o.Bonaventuri zapjevala čestitku “Vivas, vivas”, a potom se iz redova okupljenih vjernika spontano prolomila “Fala”.
Rijetki su koji je zaslužuju više…
Zahvala o. Bonaventure našem mjesnom bratstvu.
