Hodočašće kojem se, vjerujem, svi članovi Franjevačkog svjetovnog reda svake godine posebno raduju jest posjeta Gospi na Trsatu. Tako smo i ove godine 14. lipnja nas oko 150 hrabro krenuli put Rijeke, usprkos velikim vrućinama. Srećom, klimatizirani autobusi podsjetili su nas na stih iz Himna Duhu Svetom: « … u vrućini lahore, …».

Trsat – hrvatski Nazaret. U autobusu nam je još jednom pročitana povijest Svetišta, sve od kad je, prema predaji zapisanoj u 15. stoljeću, Marijina kućica bila prenesena, 10. svibnja 1291. godine, iz Nazareta na Trsat, od kuda je 10. prosinca 1294. prenesena u Loreto. Na mjestu gdje je stajala kućica podigao je knez Nikola Krčki Frankopan kapelu, koja je uskoro postala hodočasničko okupljalište, a 1367., opet prema predaji, papa Urban V. daruje loretskim hodočasnicima iz Hrvatskog primorja čudotvornu sliku Majke Božje, na molbu Ivana Stjepana Frankopana. Od tada se uz prvobitnu kapelu nadograđuje samostan, pa nova, veća crkva (prvobitna kapela je danas poznata kao Kapela zavjetnih darova) kojoj 1935. godine papa Pio XI. dodjeljuje naslov «manje bazilike». Od 1709. godine, dopuštenjem Zbora za bogoštovlje, na dan 10. svibnja slavi se blagdan pod nazivom «Majka milosti od svete nazaretske kućice». Budući da nas podsjeća na otajstvo utjelovljenja, Svetište Gospe Trsatske smatra se obiteljskim svetištem, a blizina mora i Slovenije čini ga međunacionalnim svetištem i svetištem pomoraca.

Program na Trsatu započeo je misom koju je služio p. Rozo Brkić.

Ovogodišnje hodočašće imalo je posebno značenje, budući da smo proslavili 25-godišnjicu obnove našeg Pravila. S namjerom da se potaknemo da još dublje proučimo Pravilo i da ga svakim danom sve više provodimo u život, s. Dunja Todorić-Horina, s. Lidija Miler i b. Danko Ivošević potrudili su se da nam ga približe i pojednostave tako što su nas prvo podsjetili na povijest nastanka Pravila, a zatim i na njegove osnovne smjernice. Posebno su se potrudili sastaviti i Križni put nadahnut Pravilom, kako bi nam Gospodin dao snage i mudrosti da svakim danom sve više, savršenije i oduševljenije živimo naše zavjete. Na žalost, svih 14 postaja ne stane na ove stranice, pa donosimo Uvodnu molitvu:

Gospodine, rekao si: «Tko hoće da bude mojim učenikom, neka dnevno uzme svoj križ na sebe i neka me slijedi.» Želim sada ići tvojim tragovimna i slijediti te u duhu na tvome putu patnje. Oživi tako u mojoj duši ono što si trpio za me. Otvori moje oči i gani mi srce, da vidim i postanem duboko svjestan kako je velika prema meni tvoja ljubav: da se čitavom dušom obratim tebi, moj Otkupitelju, i ostavim se grijeha koji ti je nanio tako gorke boli. Za ono što sam griješio, Gospodine, kajem se od svega srca. Iznova želim početi; sa svom se ozbiljnošću želim otvoriti i slijediti te. Pomozi mi u tome. Pomozi mi također da s tobom nosim svoj križ. Tvoj put boli je škola svake patnje, svake strpljivosti i nadvladavanja. Daj mi da u njemu spoznam svoju vlastitu nevolju. Uči me da razumijem što mi on govori i što trebam učiniti, upravo sada. I potom neka taj uvid postane u meni jak i plodan, tako da i djelujem po njemu. Amen.

Naša sestra Dunja Todorić-Horina je sastavila Križni put (Microsoft PowerPoint Slide Show, 538 KB) povodom 25. obljetnice Pravila.