 |
| Izlet u Mariju Bistricu – Bistrička šetnica |
Brat Željko je napisao:
Nedjelja 09. studenoga 2008.
Krenuli smo iz Dubrave sa parkirališta kod okretišta «sedmice» u 8h.
Išli smo sa četiri automobila, a peti (iz Samobora) nam se pridružio u M. Bistrici gdje smo stigli oko 8 i 45. Pošto smo se svi sakupili pred bazilikom, a bilo nas je osamnaestero- što je za svaku pohvalu, pristupili smo Službi Božjoj u 9h kako smo i planirali.
Lik Majke Božje Bistričke bio je u strogo dostojansvenoj odjeći – CRNOJ.
Doimalo se kao da je sutkinja koja na svom uzvišenom tronu što «po pravdi sudi ubogima» umjesto svoga djeteta kojeg ljubomorno čuva u naručju..
Nakon sv. Mise obišli smo oko oltara, po starom dobrom romarskom običaji i spontano smo zapjevali poluglasno – “Čuj nas Majko …”. Zatim, pošto smo se fotografirali, uzeli smo polasatnu pauzu za osobne potrebe i onda se našli u 10 i 30 kod prve postaje križnog puta. Tu nam se pridružio jedan dragi prijatelj Saša koji je s nama prošao sve postaje križnoga puta, a onda se vratio u svetište – iako smo ga ljubežljivo molili da ide s nama dalje – on je ipak postupio prema vlastitom programu.
Ali hvala Bogu ipak nas je bilo podosta, kako navedoh, osamnaest, i svi orni za pješačenje, a bome i za pjesmu, šalu i smijeh.
Čak se i vrijeme vidno poboljšalo dok smo mi kročili kalvarijom pa je i sunce ugrijalo kad smo oko 11 i 30 stupili na prvu dionicu ŠETNICE. Šetnica inače ima četiri dijela CRVENI, ZELENI, ŽUTI i PLAVI, a to se prođe laganim hodom za tri i pol do četiri sata.
Jesenski je dan. Šuma je prepuna najljepših i najraznolikijih zrelih zlatnožutih boja.
Ponegdje se moglo vidjeti i pokoji poljski ili šumski cvijet, pa i jesenski plodovi: jabuke i grožđe mamili su nam poglede. Pred jednom hižom dočekaše nas dvije gospođe te nas počastiše grožđem. Mi smo mislili da je grožđe već odavno u moštu i da se sprema za krštenje jer bio je dan kad se svuda održavahu slavlja «MARTINJA». I staza tj. šetnica nas je zbilja vodila pokraj zagorskih hiža, kleti, vikendica pa i posve pristojnih stambenih objekata, ali nismo bili baš neke sreće da smo nabasali na martinjsku veselicu.
Negdje na polovici našeg puta napravili smo odmor za jelo iz ruksaka, a to je mjesto–špancir gospon Fulir- za odmor predviđeno i prilagođeno; s klupama i stolovima usred šume i vrlo dojmljivim dosjetljivim zagorskim pošalicama i anegdotama ispisanim na drvenim daskama pričvršćenim na drveća, stupove…
Tako, pauza nam nije dugo trajala jer smo se morali žuriti da prođemo cijelu šetnicu i da se na vrijeme možemo vratiti na našu skupštinu.
I zbilja smo dalje nastavili «muški» okrijepljeni kaloričnom hranom i osvježeni najzdravijim pićem – vodom.
Stigli smo do likovne kolonije, koja je u sklopu ove Šetnice, oko 14 i 45. Dakle nije nam ostalo puno vremena za razgledanje ove zaista nadahnjujuće umjetničke postave na otvorenom. To bi se moglo i satima razgledati ali to ćemo ostaviti za jedan poseban izlet.
Usput smo fotografirali sve i svašta pa tako i ova umjetnička djela, a pošto jedna slika govori više od tisuću riječi stavit ćemo ih uz ovaj tekst kao prilog pa ih pogledajte.
U Bistricu smo se vratili oko 15 i 15, kratko se sabrali pomolili zapjevali i zahvalil te posjedali u vozila i vratili se u Zagreb na Skupštinu FSR-a.
Sve u svemu bio je to jedan dan ispunjen radošću, pjesmom, druženjem, zajedništvom u Božjoj prisutnosti i prirodnom ozraćju.
DRAGI ŠTIOCI DOĐITE – PRIDRUŽITE NAM SE U IDUĆIM PLANINARSKIM POHODIMA!!!
M I R I D O B R O
Sastavio
Željko