Izlet planinarske grupe na Sv. Bernard

 

Brat Željko Oreč je napisao:

Na skupštini FSR-a 05. 10. našlo se nekoliko naših vrijednih članova i onako se spontano rodila ideja da bismo mogli održati neki jednostavni planinarski pohod prigodom državnog praznika – Dana nezavisnosti – i to se i realiziralo.

Za ovu našu namjeru da se dobro izvede pobrinula se naša vrijedna VERICA, inače član bratovštine Sv. Bernarda.

Iz Zagreba nas je krenulo deset u dva automobila. U Samoboru, gdje smo se opskrbili potrebnom hranom i pićem, pridružila nam se Snježana koja se požurila do doma da sve priredi dok ostalo društvo stigne.

Prema Sv. Bernardu krenuli smo iz Suhog Dola; oko 25 min vožnje od Samobora, poznatom samoborskom ŠETNICOM, oko 10 h. Usput smo se zadržali oko pola sata berući kestenje i jedna mala pauza za odmor kod jedne stare hiže.

Na odredište smo stigli oko 12h i 20min.

Nakon kratkog odmora i okrepe okrenuli smo se poslu: priprema ručka tj. roštiljanje. I dok se muški dio ekipe brinuo oko roštilja vrijedne su ženske ruke marljivo pripremale stol, salatu, kruh, pripravljale su kestene za pečenje i sl. I dok smo se tako bavili svak’ svojim poslom uspjeli smo i zapjevati uz harmoniku i mladog harmonokaša Jožu.

Kad se meso (svinjski kare, kobasa i špek) ispeklo bilo je posluženo i svi smo posjedali kao jedna obitelj za stol te uz Božji blagoslov blagovali. Svi smo se najeli do mile volje jer je sve bilo zbilja ukusno, a planinski zrak – poznato je, pogoduje za dobar tek.

Kad smo završili jelo zahvalivši se Bogu i našim domaćinima pomogli smo u spremanju stvari po kući i oko nje te se skupili za povratak. Prije nego smo krenuli natrag zapjevali smo „Bože čuvaj Hrvatsku“ i oprostili se od Sv. Bernarda.

Na povratku smo bili svi dobro raspoloženi pa smo pjevali naše poznate franjevačke pjesme i molili krunicu.

U Suhi Dol gdje smo ostavili auta stigli smo oko 19 h.

Odatle smo se odvezli u Samobor, u samoborsku pivnicu na pivo ili što drugo.Tu je tek bilo ono posve živo, jer se rasprela priča o kombinacijama za eventualne buduće brakove – jer u društvu je bilo podosta mladića i djevojaka – koji su po svojoj dobi to mogli poodavno učiniti.

Sve u svemu nadamo se da nije bilo uzaludno.

Povratak u Zagreb bio je oko 21h prva grupa te sat kasnije druga grupa.

Imena vrlih planinara koji su sudjelovali u ovom druženju su: Verica, Marijana, Milka, Jelena, Slavica, Veronika, Vjekoslav, Tomislav, Mladen te Snježana, Josip i Vlado – domaćini, i moja malenkost dole (potpisani) navedeni.

Kao uspomenu na ovo lijepo druženje snimili smo nekoliko fotografija pa se nadamo da će uskoro osvanuti na našoj web stranici.

 

                                                                        Željko Oreč  brat Ivan

M  I  R     I    D  O  B  R  O