PLANINARSKA DRUŽINA
«BRAT FRANJO»

     Planinarski križni put u Našicama već je tradicionalni vjerski događaj,
koji se održava svake godine u subotu uoči pete korizmene nedjelje.
Ovu hvale vrijednu pobožnost započeli su vjernici Našica, koji se okupljaju
u Crkvi sv. Antuna Padovanskoga prije 14 godina, još za vrijeme Domovinskog
rata 1995. god. Kao što je poznato, ovo svetište opslužuju naši franjevci koji su začetnici i glavni idejni tvorci i organizatori ove predivne pobožnosti koja je izvor, nadahnuće i okrepa franjevaštva. Uz franjevce u organizaciji sudjeluju: sekcija sv. Bernarda planinarskog društva «Krndija» Našice (glavni nositelji organizacije).
FSR Našice, župni zbor i FRNJEVAČKA MLADEŽ, te Radio Klub Našice.
    Značajka križnog puta u Našicama je što svake godine povorka ima drugačiju
rutu, a dugačka je između petnaest i dvadeset kilometara. Uvijek se kreće od crkve sv, Antuna te se kao postaje odabiru crkve, kapelice i križevi u našičkom kraju, tako da se na kraju vraća ponovo u crkvu sv. Antuna gdje se sve završava i uveličava svečanom svetom Euharistijom.
     Naša planinarska družina «Brat Franjo» već je nekoliko godina prisutna na ovom
Križnom putu, bilo samostalno, bilo pod vodstvom planinarskog društva «Stanko Kempny». Naša braća i sestre iz FSR-a u Našicama uvijek nas rado prime i toplo pozdrave sa zahvalnošću što smo se našli s njima u zajedništvu te pobožnosti.
    Tako je bilo i ove godine kada smo sami organizirali pohod u Našice sa Kaptola
jednim bus-om.
    Bilo nas je trideset i jedna osoba, odnosno, trideset i jedan hodočasnik.
Krenuli smo sa Kaptola u 5h i 45min. Vrijeme je bilo kišovito i prohladno kao i cijelog
toga dana. Uz molitvu i pjesmu, te jedan kraći odmor stigli smo u Našice u 9h i 15min.Taman smo zakasnili na početak križnog puta 15 min koliko smo čekali jednog planinara koji nam se, nažalost nije pridružio, a nije se ni (od)javio.
    No pošto smo imali program križnog puta krenuli smo za povorkom koja je već bila u blizini treće postaje tj. na groblju kod Domovinskog križa. Veća skupina iz naše grupe stigla je na treću postaju dok  je nas manji dio krenuo malo iza njih, pa kad smo saznali da se cijela povorka vraća prema natrag od treće postaje, svratili smo na novi dio groblja gdje je nedavno pokopan pater Ivan Mikić, da mu iskažemo svoje poštovanje, zahvalnost i uputimo Bogu molitvu za pokoj duše njegove. Na groblju smo se susreli sa Kempenovcima koji su tu prispjeli svojim busom te smo dalje nastavili skupa za procesijom koja nam je ipak odmaknula dobrih četiri stotine metara.
 Stigli smo ih na četvrtoj postaji kod kapele Uzašašća Gospodinova u Martinu. U Martinu smo imali odmor uz zakusku koju su nam priredili vrijedni domaćin. Uz kavu, čaj, vino i razne sokove bilo je ponuđeno kolača i peciva do mile božje volje, kako bi samo poželjeti htjeli. Svaka čast onim vrijednim i marljivim snašama, bakama i gospođama koje su to tako umješno napravile i nesebično darovale – Bog im platio.
     Tu su nas pozdravili i zaželjeli nam dobrodošlicu organizatori: dr. Slavko Žagar, našički «tribun», Ivan Sporinski te gradonačelnik Žagar mlađi. Bili su nemalo iznenađeni kako smo se pojavili, mi braća i sestre sa Kaptola, u tolikom broju i to nenajavljeno.
   Iz Martina smo nakon još dvije postaje  nastavili put prema Breziku preko polja, poljskih puteva, pšeničnjaka i livada. Stigli smo u Brezik oko 13h gdje smo imali novu pauzu od oko 45 min sa svakovrsnom slavonskom ponudom za okrepu.
    Tu su nas pozvali novinari iz Radio Našica na kratki intervju koji se imao emitirati kao prilog u dnevniku Radio Našice toga dana. Između ostaloga pitali su nas da li planiramo i za jubilarni petnaesti križni put doći u Našice u ovakvom broju, na što sam im ja odgovorio da se nadam da će nas s pomoću Božjom biti barem dvostruko.
Stoga vas, draga braćo i sestre pozivam da se već sada pripremate za Našice 2009.
    Tada su nas počastili da netko od nas čita desetu postaju križnoga puta, na što sam ja rado pristao i tako je i bilo.
    Nakon desete postaje stigli smo u Šipovac gdje nas je čekala nova dobrodošlica sa slavonskim kolačima, kavom toplim čajem i sokovima.
  Poslije odmora obavili smo pobožnost 11. postaje i nastavili prema Našicama do spomenika Uskrsla Hrvatska, zatim križ na trgu i Gospin kip na ulasku u samostan.
   Duhovno vodstvo križnog puta obavljao je fra Toni Dodić, a svetu Euharistiju koja je slijedila odmah iza predslavio je fra Drago Bedeničić.
  
      Cijeli ovaj 14. križni put bio je prožet likom i djelom pok. fra Ivana Mikića. On, iako nas je fizički napustio i prešao k Ocu, bijaše u duhu s nama. Kao uspomenu na njegov divni lik dobili smo njegov seminar, održan u studenom 2007. snimljen na DVD-u. Htio sam ga presnimiti i umnožiti, ali nemam «pržilicu» za DVD pa ga dostavljam u knjižnicu FSR-a, kako bi ga braća i sestre mogli posuđivati.
   Također dostavljam i fascikl s gradivom XIV NAŠIČKI KRIŽNI PUT; ožujak 2008.
koji je ove godine održan pod geslom «JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT». Znakovito!!!

     Nakon sv. Mise okupili smo se pred crkvom. Braća i sestre iz FSR-a Našice, koji su i aktivni planinari, zvali su nas da svratimo na večeru u prostorije planinarskog društva Krndija – na topli gulaš. Nažalost nismo im mogli udovoljiti jer smo morali krenuti prema Zagrebu da bi se na vrijeme vratili.
   U Zagreb smo stigli  u 9 i 45.
   Inače ovaj pohod u Našice ne bi se mogao dogoditi na ovakav divan način da ne bijaše jedne divne sestre čije ime ne smijem prešutjeti, a ona je gđica Svjetlana Bokšić, dr. farmacije koja je skupila 24–ero hodočasnika; hvala joj, Gospodin joj uzvratio.

Draga braćo i sestre, dragi planinari iz družine «BRAT FRANJO»; pozivam vas da se pripremate i molite za idući petnaesti križni put u Našicama kako bismo, ako bi Gospodin tako htio, opet hodočastili onamo u još većem broju.
   Unaprijed vam se zahvaljujem.

 

                           Vaš
                                brat Ivan
                                  Željko Oreč