DSC00267.JPG

 

Za planinarsko hodočašće naše planinarske družine u Kraljev vrh 06. 01. 09.prijavilo se dvanaest zainteresiranih hodočasnika-planinara (inače je broj dvanaest – broj koji nas najčešće prati na našim izletima). Na autobusnom terminalu na Črnomercu u zakazano vrijeme došlo nas je osmero. Mora se priznati da je to jako dobar odaziv.
Na Črnomercu smo se ukrcali u ZET-ov autobus za G. Bistru i povezli se točno u 9h.
Nakon četrdesetak minuta «jako ugodne vožnje» stigli smo u G. Bistru. Kratka priprema za pješačenje uz uobičajenu molitvu i polazak asfaltiranom cestom prema Kraljevu vrhu kroz šume i dolove prekrivene bijelim snježnim pokrivačem. Bilo je poprilično hladno oko -5 do – 7 ˚C. Brzo smo se zagrijali uz umjereno brzi tempo i nismo osjećali nikakvu nepogodu zbog niske temperature. Veselo smo molili radosna otajstva sv. Krunice, što redovito i činimo na svojim pohodima.
Za kakav sat vremena i koju minuticu stigosmo u Kraljev vrh gdje je svetište i župna crkva SVETIH TRIJU KRALJEVA. To je dakle proštenje, a kad je proštenje onda vjerni puk dolazi odasvud u slavljeničko mjesto i svetište. Ovdje se domaćini, mještani ove župe, naročito lijepo brinu za romare–planinare koji preko Sljemena dolaze ovamo. Tako oni pripreme doček u staroj školi gdje su i nas primili u utopljene prostorije (učionice). Tu smo se smjestili, odložili ruksake, presvukli se, osvježili i pošli na svečanu sv. misu u 11h.
Mjesni župnik je održao duhovit i poprilično dug uvod – na izvrsnom zagorskom – pa ga nismo baš posve «razmeli», ali po reakcijama domaćih vjernika bio je posve zanimljiv.
Misno slavlje je predvodio preč. Nedjeljko Pintarić dir. Glasa Koncila, čija je propovijed bila tematski potpuno usmjerena na božićno otajstvo; poklonstvo triju mudraca, dakle BOGOJAVLJENJE – gdje se Bog očitovao svim narodima svijeta.
Nakon svete mise našli smo se ponovo u školi gdje smo se počastili i okrijepili jelom i pićem iz vlastitog pinkleca uz radosno druženje sa planinarima koji su ovamo pristigli preko Sljemena ili drugim putem. Tu smo susreli još petero braće i sestara sa Kaptola koji su osobnim vozilima stigli na proštenje, tako da nas je opet bilo dvanaest, ako ne brojimo jednu gospođu planinarku koja nam se pridružila na Črnomercu, koja je iz PD Matica. 
Da bismo stigli na povrat-bus u 15h iz G. Bistre krenuli smo iz Kraljeva vrha deset do dva popodne. Iako smo malo sporije hodali, a temperatura je bila znatno viša nego ujutro oko +1˚C ipak smo svi stigli na vrijeme na bus.
Zanimljivo je da su potoci koje smo prelazili na putu prema Kraljevu Vrhu bili potpuno zaleđeni, a kad smo se vraćali bili su gotovo odleđeni – takva je priroda – preobrazi se za par sati.
Na kraju smo sretno stigli do Črnomerca i jako se brzo razišli, svaki svojoj kući, nismo se uspjeli ni fotografirati skupa. Zato vam kao uspomenu na ovaj događaj ostavljamo dvije – tri slike na kojoj društvo nije u punom sastavu.

Svima srdačan pozdrav i doviđenja do 18. siječnja na Lipi.

Mir i dobro
želi Vam Željko