Riječ duhovnog asistenta, prosinac 2023.
Bog se objavio kao biće koje gaji velike osjećaje prema čovjeku, kako nam svjedoči Sveto pismo. U mraku je Bog zapalio svjetlo. Kad pada mrak i tmina, još više se radujemo svjetlu, a to je Sin Božji. On je Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. Ništa njemu nije sakrito, on zna što se nalazi u čovjeku.
Što prepoznajemo iz događaja Božića? Bog nam govori kakvi smo mi ljudi. Kad bi svatko od nas znao tko je, ne bi nam zlo ništa moglo. Baš ništa. Niti ljudi nas ne bi varali niti bi manipulirali s nama. Istina koju nam Bog poručuje jest da mi ljudi nismo bića koja nemaju nikakve veze sa stvarnošću oko sebe. Čovječanstvo je oduvijek, osobito kroz pojedine ljude bilo snažno, nerazdvojivo povezano s Bogom, s njegovom stvarnošću i naumom. Baš kroz takve ljude, duboko ukorijenjene u Boga, događalo se najbolje što se čovječanstvu i zemlji moglo dogoditi. Marija i Josip i pastiri su takvi ljudi. Ta snažna povijest Božje ljubavi doživjela je svoj vrhunac u Isusu Kristu.
Otvarajući se za Boga postajemo duhovno snažna bića bez obzira na vanjske okolnosti. I neće odlučiti materijalno bogatstvo o našoj snazi. Niti Marija niti Josip niti pastiri nisu bili materijalno bogati. Mi ćemo postati duhovno snažni u mjeri u kojoj se otvorimo Bogu. Nismo mi bića koja ovise najprije o onome što je oko nas nego o onome što je u nama. To nam je svojim primjerom posvjedočio naš sveti naš otac Franjo.
Bog je odlučio spasiti svijet i šalje svoga Sina da postane dijete. Spašavanje počinje odmah. Bez sumnje i Isusova djetinja dob bila i spasonosna i poučna. Dijete svojom nemoći svima oko sebe govori da je potrebno pomoći drugih, blizine i razumijevanja drugih, da računa na njih, da je ovisno o njima. Ono je svim svojim bićem okrenuto drugome, a to je od životne važnosti za svakog čovjeka. Te osobine trebaju biti stalno usađene u čovjeka. Ako njih poništi, postane nečovjek.
Božić nam osim radosti i topline i ljepote šalje poruku koju nam valja čuti i prihvatiti. Ne relativizmu. Nije jednako dobro i zlo, ružno i lijepo, svjetlo i tamno, ružno i tužno. Da solidarnosti. Solidarnost s nevoljnima, s onima koji su pritisnuti neimaštinom, starošću, osamljenošću ili bolešću, želimo reći za to danas Bogu da, kao što je on nama za naše čovještvo rekao da. Ako i sami oćutimo siromaštvo, samoću, malenost, nevolju živeći među ljudima, onda ćemo bolje razumjeti i ljubiti Isusa.
Riječ – jezik može biti pun otrova smrtonosnoga, a opet riječ je tako sveta da je postala tijelom. Riječ može podići, pomoći, ohrabriti, utješiti. Bog nam nije dao jezik da njime izgovaramo zločeste riječi, podmukle, cinične, grube, bahate, dvosmislene, surove, takvih smo se naslušali, nego lijepe i dobre. Riječ se može pretvoriti u zlo, svaka riječ koja nije izrečena s ljubavlju. Koliko puta nas je povrijedila teška riječ. Stoga nam valja poslušati riječi Svetoga pisma: ‘Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.’
Otvorimo se Duhu Svetom, stavljajmo pred sebe svakoga dana i časa vječnu Božju riječ, koja se utjelovila, unijela u ljudsku krhku i smrtnu stvarnost Božju životnu snagu. Po toj Riječi, Djetetu, postajemo sposobni ljubiti, postajemo sposobni ispravno govoriti, osjećati i djelovati. S neizmjernom zahvalnošću za ovaj jubilej “800. obljetnice Božića u Grecciu” koji nam je darovao sveti naš otac Franjo, molimo Ga da nas učini malenima i udijeli svima nama, njegovim malenim miljenicama, svoju snagu za njegova velika djela.
fra Zdravko Lazić