“Kad je zagrebački upravitelj III. reda sv. Franje Asiškoga prigodom njegova imenovanja za nadbiskupa-koadjutora zajedno s odborom pošao k njemu da mu podastre u ime trećoredaca čestitke, on je izrazio želju, koju je već odavna gojio, da stupi u III. red, te je zamolio upravitelja, neka zgodno udesi i javi mu, kada bi se moglo obaviti primanje. Naglasio je da mu je potreban duh sv. Franje. Zgoda se za to doskora pružila.

Još iste godine 1934. u rujnu stigao je franjevački general o. Leonardo M. Bello u Zagreb. … Upravitelj III. reda mislio je, da je to vrlo zgodna prilika, da se ostvari želja nadbiskupa koadjutora, pa da ga sâm o. general primi u III. red.

Iza propovijedi pristupi k oltaru o. general s misničkom pratnjom. U crkvi je nastala grobna tišina, kad je o. general zapitao mladoga nadbiskupa-koadjutora, koji je klečao pred oltarom na posebnom klecalu: ‘Što želiš?’ On odgovori da želi primiti pokorničko odijelo sv. Franje Asiškoga. … Kao trećoredac je uzeo i novo ime, svoga predšasnika bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa.

Godine 1936., 8. prosinca, na blagdan Bezgrješnoga Začeća primio je franjevački provincijal o. Mihael Troha nadbiskupovu profesiju u III. redu.“

Iz knjige fra Alekse Benigara “Stepinac, hrvatski kardinal”