Na IV. hrvatskom socijalnom tjednu od 3. do 10. studenoga 1940., kojemu je bila glavna tema briga za buduća pokoljenja Hrvatske, nadbiskup Stepinac je u nastupnom govoru nakon zaziva Duha Svetoga, govorio o blagoslovu, koji narodima donose njihova djeca. I u tom se govoru dotaknuo dvaju poroka: pobačaja i nećudorednog trovanja mladeži zbog nedostatka dobra odgoja djece. …
Na svečanom otvorenju Socijalnog tjedna u franjevačkoj dvorani na Kaptolu, kad je nadbiskup pročitao brzojav Sv. Oca, koji zaziva svjetlo s neba na predavače, nadovezao je slijedeće riječi: «Isporučujući vam, gospodo, ovu želju Sv. Oca, nadovezujem i svoju vruću želju za što obilniji uspjeh ovoga Socijalnog tjedna. Želim, da svima bude konačno jasno, da Hrvatskoj nema budućnosti, ako se cijela javnost, a specijalno naša banska vlast, svim silama i sredstvima, koja joj stoje na raspolaganju, ne odupru zločinima, koji pogađaju hrvatsku obitelj, makar se ti zločini vršili baš pod #irmom znanosti ili socijalnih indikacija, ili tobože zdravlja. …»
Iz knjige fra Alekse Benigara “Stepinac, hrvatski kardinal”