Prema izvještaju ‘World Watch List 2020’ danas je svaki osmi kršćanin u svijetu – dakle, oko 260 milijuna ljudi – progonjen radi svoje vjere. U najmanje 73 zemlje u svijetu kršćani proživljavaju visoku razinu progona, a izrazito kritično stanje je u Sjevernoj Koreji i Sahelu. Na popisu najugroženijih su ne samo kršćani u zemljama kojima vladaju ateistički i fundamentalistički režimi, već i u zemljama s nominalno kršćanskom većinom. Stanje je loše i u Latinskoj Americi, gdje je, osobito u Kolumbiji i Meksiku, ugrožen život svećenika i vjernika koji se suočavaju s problemom organiziranoga kriminala.

Augusta i Angelo Maruzzo, seljaci iz okolice Vicenze su 23. srpnja 1929. dobili sinove blizance koje su nazvali Marcello i Daniele. Dječaci su odrastali s još šestero braće i sestara u pravom kršćanskom domu, pa su rano otkrili svoj poziv i ušli u franjevački red. Fra Tullio (Marcello) i fra Lucio (Daniele) za svećenike su zaređeni 1953. godine.

Nešto kasnije fra Lucio je postao misionar u Srednjoj Americi, pa se i njegov brat blizanac krajem 1960. godine pridružio misiji venetske franjevačke provincije u Gvatemali. Samo mjesec dana ranije u zemlji su započeli sukobi između vlasti i ljevičarskih gerilskih skupina. Građanski rat trajat će sve do 1996. godine, a u njemu će umrijeti oko 200 tisuća ljudi. Poput većine država Latinske Amerike i Gvatemala je bila politički nestabilna i ekonomski slabo razvijena zemlja ogromnih socijalnih razlika. Poljodjelstvo je bilo (i sada je) glavna privredna grana, a većina obradive zemlje u vlasništvu veleposjednika. Ostali su svaki komadić zemlje koju su imali morali oteti džungli. Uz to se nerijetko događalo da latifundisti raznim makinacijama oduzmu seljacima mukotrpno stečenu zemlju.

Fra Tullio se odmah po dolasku sav dao na služenje tom zapuštenom puku. Slavio je misu, podučavao čitanje, pisanje i katekizam, pomagao beskućnike … i otvoreno se zalagao za prava seljaka. Bogati i pohlepni ubrzo su uzvratili klevetama i prijetnjama, pa su ga poglavari premještali. Tako je 1980. godine poslan u župu Srca Isusova u selu Quiriguá (nekoć veliki pretkolumbovski grad Maya) u departmanu Izabal na jugoistoku zemlje gdje je upoznao trećoredca Luisa Arroyo Navarra koji će mu puno pomagati u evangelizaciji i katehezi.

Luis Obdulio Arroyo Navarro rođen je 21. lipnja 1950. godine u Quirigui kao četvrto od desetero djece skromne obitelji. Kako je njegova rodna kuća u blizini župnog dvora još kao dijete rado je pohodio crkvu i pomagao župniku. U sedmoj godini je počeo ministrirati, i u toj će službi ustrajati do kraja života. Djetinjstvo mu je bilo mirno, bez iznimnih događaja, a školu je pohađao u tri kilometra udaljenom gradu Los Amatesu.

Luis je odrastao u smirenog, ljubaznog i vedrog mladića koji se držao podalje od poroka, posebno alkohola, čija je zloporaba u tim krajevima redovna pojava. Zaposlio se u općini kao vozač, i veliki dio slobodnog vremena posvećivao služenju Crkvi i bližnjima. Njegov nesebičan rad hranio se svetom misom i osobnom molitvom, a posebno je volio pobožnost prvih devet petaka. Za mnoge je njegovo ponašanje bilo znak da teži svećeničkom staležu, ali Luis se osjećao pozvanim na brak.

U dvadeset šestoj godini ušao je u Franjevački svjetovni red, i još više se angažirao u župi kao vjeroučitelj. Obitelj ga je upozorila da bi mogao stradati zbog suradnje sa svećenikom kojem stalno prijete, na što im je odgovorio “Ne marim ako me ubiju s paterom, neću ga ostaviti samog. Ima li boljeg načina otići u Nebo nego s ocem Tulliom?”. A kada su iznova iznova tražili da se distancira od svećenika koji razbješnjuje moćnike, rekao je: “Neću se povući. Bio bih kukavica kad bi me udaljili od Crkve i od njega.”

Fra Tullio i Luis su 1. srpnja 1981. godine bili na susretu kateheta u Los Amatesu. Na povratku doma su oko 11 navečer upali u zasjedu i ubijeni; fra Tullio je pretučen do smrti, a Luis je ubijen vatrenim oružjem. Par dana ranije nadbiskup Gvatemale je (pro)rekao: “Poput Krista, i Crkva u svom poslanju trpi sukobe, neopravdane kritike, klevete i progone. Već su mnogi svećenici, redovnici i vjeroučitelji svojim životom platili vjernost Kristu i njegovom narodu.”

Postupak za beatifikaciju pokrenut je krajem 2005. godine; par mjeseci kasnije otvoren je biskupijski postupak, i zaključen 2008. godine. Krajem rujna 2017. godine Kongregacija za kauze svetaca potvrdila je da su ova dvojica franjevaca, svećenik i svjetovnjak, ubijeni “in odium fidei” (“iz mržnje prema vjeri”).

Svečano proglašenje blaženima održano je u Moralesu (Gvatemala) 27. listopada 2018. godine u prisustvu deset tisuća vjernika. Svetu misu predslavio je kardinal Giovanni Angelo Becciu, prefekt Kongregacije za kauze svetih. Luis Obdulio je prvi blaženik-laik u Srednjoj Americi.