Članci označeni s “Kalendar svjetovnih franjevaca”.


Sredinom 2002. godine kardinal Joseph Ratzinger, tada pročelnik Kongregacije za nauk vjere, napisao je “Danas se kršćanska umjetnost nalazi između dvije vatre: mora se suprotstaviti kultu ružnoće, prema kojemu je svaka ljepota obmana, a istinito je samo ono što je sirovo, nisko i vulgarno… Ili mora pobijati varljivu ljepotu koja umanjuje čovjekovo biće umjesto da ga čini velikim, i stoga je lažna.” (više…)

Prema izvještaju ‘World Watch List 2020’ danas je svaki osmi kršćanin u svijetu – dakle, oko 260 milijuna ljudi – progonjen radi svoje vjere. U najmanje 73 zemlje u svijetu kršćani proživljavaju visoku razinu progona, a izrazito kritično stanje je u Sjevernoj Koreji i Sahelu. Na popisu najugroženijih su ne samo kršćani u zemljama kojima vladaju ateistički i fundamentalistički režimi, već i u zemljama s nominalno kršćanskom većinom. Stanje je loše i u Latinskoj Americi, gdje je, osobito u Kolumbiji i Meksiku, ugrožen život svećenika i vjernika koji se suočavaju s problemom organiziranoga kriminala. (više…)

Okolnosti njena života bile su posve obične, skoro banalne u svojoj neznatnosti, ali nisu je spriječile da živi izuzetno dubokim duhovnim životom. Njezin primjer pokazuje da nijedan posao, nijedno okruženje, nisu nepogodni za rast u svetosti – ako čovjek istinski surađuje s Bogom na svom posvećenju. A da nije portreta koji je pedeset godina iza njene smrt naslikala redovnica Augustine Ménetrey, ne bismo znali ni kako je izgledala. (više…)

Indija je velika i iza Kine najmnogoljudnija zemlja svijeta koja već pola stoljeća privlači zapadnjake koji smatraju da im kršćanstvo nema što ponuditi. Prema službenim podacima iz 2011. godine većinu stanovništva (79,8%) čine hindusi, muslimana je 14,2%, dok je kršćanstvo na trećem mjestu s udjelom od 2,3% indijskog stanovništva. Indijski kršćana uglavnom žive u južnim saveznim državama, a većina njih, skoro 20 milijuna su katolici. Stoga je Indija nakon Filipina zemlja s najbrojnijom katoličkom populacijom u Aziji. (više…)

Imao je samo šesnaest kad je obolio od bolesti koja ga je trajno vezala za postelju. Godinama se nije mogao pomiriti s time, pitajući se zbog čega mora toliko trpjeti. A onda je preko oca Pija susreo Boga … i zaključio “Sunce u mom srcu je ljepše od onoga koje sija na nebu.” (više…)

Svatko si može donekle zamisliti kako netko treba živjeti da ga se proglasi „svecem priziva savjesti“. Međutim, teže se može dokučiti zašto bi se nekoga proglasilo „svecem obitelji u neredovitim situacijama“, kako je to lijepo sročeno. Ipak, mučenik kojega se danas, 21. svibnja, spominjemo, upravo ima ove dvije „zadaće“.

No, pođimo redom. (više…)

Obitelj je neophodno dobro narodâ, neizbježan temelj društva i veliko blago supružnika kroz čitav njihov život. To je nezamjenjivo dobro za djecu koja moraju biti plod ljubavi, potpunog i velikodušnog darivanja roditelja. … Otac i majka izrekli su jedno drugome pred Bogom potpuni „da”, koji predstavlja osnovu sakramenta koji ih povezuje; na isti način, kako bi nutarnji obiteljski odnos bio potpun, potrebno je da kažu i „da” prihvaćanju svoje rođene ili posvojene djece koja imaju vlastitu osobnost i vlastiti karakter. Tako će ona nastaviti rasti u ozračju prihvaćanja i ljubavi, te je za nadati se da će, dostigavši dovoljnu zrelost, i ona poželjeti reći svoje „da” onima koji su im darovali život. (Govor pape Benedikta XVI na molitvenom bdijenju Petog svjetskog susreta obitelji, Valencija, 8. srpnja 2006.) (više…)

U mnogim zemljama Romi su stigmatizirani kao ljudi koji „lažu kad zinu“ i koji vrebaju svaki trenutak da nešto ukradu. Pogrdno ih se naziva Ciganima – iako je taj naziv ponegdje poprimio i romantičan prizvuk, najviše zbog nomadskog načina života i žive osebujne glazbe. No blaženik o kojem je danas riječ dokaz je, kako je to rekao i papa Ivan Pavao II. prilikom njegove beatifikacije, da „njegov život pokazuje da je Krist prisutan u različitim narodima i rasama i da su svi pozvani na svetost koja se postiže obdržavanjem njegovih zapovijedi i ostajanjem u njegovoj ljubavi (Iv 15,11)“, te da „Isusovo milosrđe ne poznaje ni narodne ni rasne granice“. A prisutnim Romima – bilo ih je oko 40 tisuća – koji su iz cijeloga svijeta došli u Rim proslaviti taj jedinstveni događaj poručio je sljedeće: „Potrebno je nadvladati davne predrasude koje su dovele do toga da doživljavate različite oblike diskriminacije, a katkada i nepoželjnu marginalizaciju romskog naroda … Na svom putu svetosti El Pelé vam mora biti uzor i poticaj prema punoj integraciji vaše kulture u društveno okruženje u kojem živite“. (više…)

Godine 2015. proglašeni su svetima roditelji Male Terezije, Zélie i Louis Martin, i oni su prvi bračni par u povijesti Crkve kanoniziran zajedno. Možda je manje poznato da je prvi bračni par proglašen blaženim još 2001. godine, i da su to franjevački trećoredci, Maria i Luigi Beltrame Quattrocchi. Proces beatifikacije je u međuvremenu otvoren za još jedan trećoredački bračni par, Liciju i Settimija Manelli, ljude velike vjere i otvorenosti životu.

(više…)

S obzirom da se na današnji dan u Puli godine 1929. preselio u vječnost, prisjećamo se mladog zauzetog laika č. s. B. Egidija Bulešića.

(više…)

Mnogi ljudi tvrde da je politika prljava rabota kojom se pošten čovjek, a posebno vjernik, ne može baviti. Crkva ne misli tako, već ustrajno potiče vjernike na sudjelovanje u političkom životu, naglašavajući da to uvijek treba biti u službi promicanja osobe i općeg dobra. Dokument “Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu” iz 2002. godine jasno kaže: “Ostavljaju istinu oni koji zato što znaju da ovdje nemamo stalna prebivališta, nego da tražimo buduće, misle da zbog toga mogu zanemariti svoje zemaljske dužnosti, zaboravljajući da ih sama vjera još više obavezuje na njih, svakoga prema njegovu pozivu… Neka se kršćani radije vesele što… mogu sve svoje zemaljske djelatnosti obavljati tako da ljudska, obiteljska, profesionalna, znanstvena ili tehnička nastojanja ujedinjuju u životnu sintezu s religioznim vrednotama pod čijim se uzvišenim vodstvom sve upravlja na slavu Božju”.

(više…)

Na dan 14. travnja 1947. godine na Madagaskaru je iz mržnje prema vjeri ubijen trećoredac Lucien Botovasoa, učitelj i otac obitelji. Na karti Afrike Madagaskar ćemo naći na jugoistoku, to je veliki otok u Indijskom oceanu. Nakon francuske vladavine samostalnost je stekao 1960. godine.

(više…)

“Udobnije je sanjati nego raditi; suze nas manje stoje od znoja; ali od nas se upravo znoj neumoljivo traži …” – “Čuvaj se malodušnosti: ona je smrt duše. Tako, navikni se promatrati zlo oko sebe, a da te ne uznemiri …” – “Radujem se što sam rođen u vremenu u kojem ću možda moći učiniti puno dobra te stoga osjećam novi žar za posao …”

Ovo je u pismima prijateljima pisao Frédéric Ozanam, suprug, otac, doktor prava i doktor književnosti, profesor na Sorboni, znalac čak devet jezika, zauzeti kršćanin, danas blaženik. Za njegova kratkog života u njegovoj su se domovini Francuskoj dogodile dvije velike revolucije (1830. i 1848.) i izmijenilo se pet vrlo različitih režima. Ozanam nije zdvajao i jadikovao što mu nije dano živjeti u neka ljepša, stabilnija, ili barem manje opasna vremena. Za njega je gospodar povijesti bio Bog, te je aktivno tražio kako ostvariti Božju volju u vremenu i prostoru na kojem je posijan. (više…)