Indija je velika i iza Kine najmnogoljudnija zemlja svijeta koja već pola stoljeća privlači zapadnjake koji smatraju da im kršćanstvo nema što ponuditi. Prema službenim podacima iz 2011. godine većinu stanovništva (79,8%) čine hindusi, muslimana je 14,2%, dok je kršćanstvo na trećem mjestu s udjelom od 2,3% indijskog stanovništva. Indijski kršćana uglavnom žive u južnim saveznim državama, a većina njih, skoro 20 milijuna su katolici. Stoga je Indija nakon Filipina zemlja s najbrojnijom katoličkom populacijom u Aziji.
Katolička crkva u Indiji organizirana je u 174 biskupije, od toga su većina rimokatoličke, dok je 12 biskupija siro-malankarske a 31 siro-malabarske Crkve. U Indiji služi više od devet tisuća dijecezanskih svećenika, te devet tisuća redovnika i 50 tisuća redovnica.
Premda brojno skromna, Katolička crkva u Indiji znatno doprinosi društvu radi intenzivnog humanitarnog rada – primjerice, vodi skoro dvije tisuće bolnica i ambulanti, te više od 15 tisuća obrazovnih ustanova.
Po predaji je kršćanstvo na indijsko tle donio sveti Toma apostol još 52. godine, pa su “Tomini kršćani” sirijskog obreda ostavili neizbrisiv trag na indijskoj kulturnoj, religijskoj i političkoj sceni. U misijskom radu od šesnaestog stoljeća nadalje posebno su se istakli isusovci iz Portugala, Italije i Irske.

Prva zajednica Trećeg franjevačkog reda na tlu Indije osnovana je u Goi 1770. godine, a u Kerali 1868. godine. Službeno utemeljenje Franjevačkog svjetovnog reda u Indiji dogodilo se u vrijeme pontifikata Lava XIII (1878-1903), koji je i sam bio franjevački trećoredac. Papa je zamolio lombardijske kapucine koji su imali misije u sjevernoj Indiji da porade na osnivanju bratstava Trećeg reda, pa je u sjevernoj Indiji prvo bratstvo osnovano 1886. godine, u državi Tamil Nadu 1933. godine, u Karnataki 1936. godine te u Maharashtri 1964. godine.
Na nacionalnoj razini OFS u Indiji organiziran je 1974. godine. Trenutno okuplja oko 17 tisuća članova u oko 800 mjesnih bratstava koja su podijeljena u oko 90 područnih bratstava.
Premda je svjetovno franjevaštvo na tlu Indije relativno novi pokret, već je dao lijepe plodove svetosti – trenutno se vodi postupak za beatifikaciju “Asižanina iz Kerale” Thommachana Puthenparampila (1836.-1908.), svetog lutalice Josepha Thambyja (1883.-1945.) te profesora i pučkog misionara Petera Reddyja (1895.-1958.)

Peter Reddy, Paul Chinnappa Reddiar ili Paradesi Peter (hodočasnik Petar), kako su ga kasnije nazvali, rodio se 30. travnja 1895. godine u selu Periooru u oblasti Madurai, u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu, koja se nalazi na jugoistoku indijskog podkontinenta.
Brojni detalji Reddyjevog životopisa svjedoče o “šarenoj” konfesionalnoj situaciji u Indiji toga vremena – roditelji su mu bili Hindusi koji su se obratili na luteranstvo, a on je sa osamnaest godina prvi puta čuo za svetog Franju od anglikanskih misionara. Obitelj je bila dobrostojeća pa je inteligentan i vrijedan mladić imao priliku steći visoko obrazovanje. Godine 1927. postao je profesorom na “Oxfordu južne Indije”, Koledžu sv. Ksavera u Palayamkottaiju.

Franjevački ideal mu je bivao sve bliskijim, pa je 1944. godine ušao u Treći red sv. Franje. Nakon trodnevne duhovne obnove kod kapucina u Trichyju, uz duhovno vodstvo fra Urbana, otpočeo je život hodočasnika (“paredesi”). Odjeven u jednostavni smeđi habit bez kapuce, s Biblijom i prosjačkom zdjelom kao jedinom imovinom, putovao je južnom Indijom (države Tamil Nadu, Kerala, Andhra Pradesh, Karnataka) govoreći ljudima o Bogu. Iako je bio obrazovan i ugledan sveučilišni nastavnik družio se s prosjacima, bez obzira kojoj su kasti pripadali, svjedočeći Božju ljubavi prema siromašnima. U početku je propovijedao na engleskom i materinjem mu tamilskom. U narednim godinama će radi evangelizacije naučiti hindi, sanskrt, malajalam, talijanski, njemački, francuski, hebrejski i aramejski. Valja se podsjetiti da je u to vrijeme već prešao pedesetu godinu života.

U propovijedanju evanđelja služio se i tiskom; napisao je devet knjiga i preko 50 tamilskih liturgijskih pjesama. Svoje sunarodnjake poticao je na pobožan život jednostavnim jezikom i slikama iz svakodnevnice, bliskima malom čovjeku.
Duhovnost Petera Reddyja odlikuje apostolski duh, korjenito siromaštvo i samoodricanje, poslušnost Crkvi i Božjem pozivu te ljubav prema Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Najvažniji učitelji duhovnog života za njega su bili sveti Franjo i prva kanonizirana Indijka sveta Alfonsa od Bezgrješnog začeća (1910.-1946.), sestra iz Franjevačke klarističke kongregacije (FCC), družbe koja je iznikla u Kerali iz Trećeg reda.
Umro je 21. lipnja 1958. godine nakon 14 godina teškog prosjačkog života i sahranjen u Palayamkottaiju. Postupak za beatifikaciju pokrenula je 2008. godine lokalna biskupija.