Gorski Kotar, rujan 2005.

Napisala je sestra Claudia:

Nimalo ne sumnjajući u Božju blagonaklonost po pitanju meteoroloških prilika (iako su vremenske prognoze najavljivale kišu i pljuskove), hrabro smo se uputili 17.09.o.g. na planinarenje u Gorski kotar. Bilo nas je osmero iz FSR-a i četvero vrsnih, veselih, duhovitih …. jednom riječju divnih planinara iz HPD “Medveščak”. Oni su nas zapravo i proveli ljepotama Gorskog kotara.
Automobilima smo se dovezli do Skrada i nakon malo više od sat vremena uspona stigli smo do Skradskog vrha odakle se pruža vidik na prostranstva Gorskog kotara. Vratili smo se istim putem do mjesta odakle smo i krenuli, a zatim smo produžili prema tzv. Vražjem prolazu i Zelenom viru. Hodali smo i puhali od napora skoro sat i pol, ali smo uživali međusobno u duhovitom ozračju i vesele družine i u bogatstvu prirode. Prolazili smo kroz kanjon ” Vražji prolaz” koji je zanimljiv već sam po sebi, po svojem zelenilu, stijenama, šumi, a i po drvenim i željeznim mostićima kojima se stiže do odmorišta “Zeleni vir”.Pritom nas je pratila ( vrlo kratko) lagana kiša, tek da nam pokaže kako je priroda lijepa “čak i u suzama”.
Okrijepivši se ( vrlo bogato, jer planinari uvijek ponesu mnogo toga finoga za podijeliti s drugima), krenuli smo prema Zelenom viru i uživali u 90-metara visokom slapu koji se spušta prema izvoru Zelenog vira.
Drugim putem vraćali smo prema Skradu gdje su nas čekali automobili i nakon krećeg predaha pojurili smo u Zagreb jer nas je tamo čekala euharistija ( uz to- bio je blagdan rana sv.Franje), a i mi smo imali mnogo razloga za zahvalu Bogu – za lijepo vrijeme, ljepotu i prostranstva Gorskog kotara, za vrlo drage planinare – suputnike koji su imali puno strpljenja s nama koji smo puhali u znoju lica svoga i koji su nam te ljepote pokazali. Zato smo izlet završili euharistijom u koju smo sve doživljeno i sve te drage ljude unijeli.
Claudia Kirasić