Poštovani Ivane i Marija!
Prihvaćam vaše opaske i sugestije i trudim se uvijek koliko mogu biti brz i jasan, ali čovjeka u životu zateču i izvanredne, nepredviđene stvari koje ga mogu onemogućiti da to redovito čini. I Bogu hvala što nismo svemogući – barem ja – jer se ovako svi učumo više misliti jedni na druge kao ljude i na potrebe i nemoći bližnjih, nego li sve dobiti “fast-fud” kad god se sjetimo. Slažem se da su potrebe vas vjernika velika milost i za vas i za nas i moramo biti Bogu zahvalni kad vidimo da nas trebate, da vas zanimaju slavlja i molitve u crkvei, ali zato ima i drugih načina da se nadomjesti ono što u svojoj nesavršenosti možda ispustimo ili ili ne možemo učiniti, uvijek postoji još neki način. Stoga, glede informacije za naša događanja u crkvi i samostanu možete nazvati i našu samostansku portu i pitati našeg ljubaznog portira gospodina Ivicu i on će vam reći svaku dostupnu informaciju. A ja ću uvažiti vaše primjedbe i sugestije i nastojati učiniti što budem mogao, ako ne ja barem netko od moje braće. Mir i dobro!
Fra Petar Filić