 |
| Planinarski pohod na Kamene Svate |
Brat Željko je napisao:
Omiljeno planinarsko izletište na zapadnom dijelu Medvednice jesu Kameniti svatovi ili Kameni svati. Do ovog odredišta može se doći iz više pravaca: od Grafičara, Risnjaka, Glavice, Susedgrada, Bizeka, Vrapča, Podsuseda …
Mi smo se odlučili za planinarsku stazu iz Gornjeg Stenjevca; pokraj Veternice do Glavice pa prema K. Svatima stazom br. 1.
Na Črnomercu smo se okupili u dogovoreno vrijeme i uzeli BUS za G. Stenjevec u 8 i 30.
Nakon dvadesetak minuta vožnje stigli smo do zadnje bus-postaje i početka naše staze. Bilo nas je četvero. Odmah smo se susreli sa čudesnom prirodom; bučni potok, malo jezerce sa ribama, jaglaci, visibabe, prekrasan sunčan dan, itd.
Krenuli smo strmom planinarskom stazom s poprilično mnogo stuba prema Glavici. Uzeli smo umjeren tempo. Razgledali smo prirodu u vidokrugu kao i objekte ljudskom rukom sazdane: el. mrežu, skloništa, odmorišta, kaptažu ….
Tako stigosmo do prirodnog zdanja koje inače izletnici rado posjećuju ali je ovaj put ulaz bio zatvoren. Riječ je o špilji Veternici. Pročitasmo da je jama zatvorena za posjetioce u zimskom razdoblju da se ne bi uznemirivalo šišmiše koji unutra obitavaju i imaju nekakvo biološko stanje kao zimski san.
Nakon desetak min. pauze nastavismo svoj hod prema Glavici gdje stigosmo oko 9 i 45. Već je sunce bilo povisoko, a vrijeme vedro pa se moglo sjediti vani. Tako se za jedan stol ispred doma smjestismo da odahnemo. Divan vidik koji se pruža sa ovog izletišta nije nam dao mirno sjediti pa smo se naprezali da odgonetnemo što zapažamo prostim okom; rijeku Savu, Jarunsko jezero, Jankomir, Gajnice, Stenjevec, Črnomerec, Trešnjevku, Lučko …
Dok smo tako čavrljali misleći da u domu nema osoblja, došla nam je gospođa kuharica i ljubazno nas pozvala unutra. Ušli smo i sjeli za jedan stol da popijemo kavu.
Nakon oko sat i pol ugodnog boravka na Glavici zaputili smo se prema Kamenim Svatima. Pokušali smo rekonstruirati priču-legendu o nastanku naziva Kameni Svati za koju vjerujem da je mnogi dobro poznaju, ako ne neka čitaju A. Šenou.
Žaleći sudbinu mladenaca i svih svatova, koje je zla svekrva pretvorila u kamen, naiđosmo na neki proplanak gdje nešto tako čudesno zamirisa; kao miris nekog krasnog proljetnog cvijeće, kojega nismo nigdje na tom mjestu primijetili. Možda je to bio miris one krasne mladenke koja je vjerojatno tim putem morala proći sa svatima, ali pošto nije mogla doći u kuću svog dragoga – zbog okrutne sudbine koja ju je zatekla, taj miris je ostao u šumi sve do dana današnjega, pa ga pošteni, dobronamjerni planinari i izletnici ponekad osjete.
I tako korak po korak stigosmo baš do tog krasnog mjesta koje se zove Kameni Svati.
Sa ovog mjesta puca krasan vidik na Hrvatsko Zagorje, susjednu Sloveniju, slovenske planine pa čak i na sam Triglav. Pošto nam je većini bio prvi put na ovom lokalitetu sve nam je bilo jako, jako zanimljivo. Pokušavali smo u onim stijenama prepoznati neke likove iz legende ali to je baš dosta teško izbliza. Tek kad smo se spustili na zagorsku stranu u Jablanovec onda se jako lijepo uočava taj brijeg – kao neka povorka, a u mašti si svatko može zamisliti svatove kako želi.
U kući na Kamenim Svatima nismo naišli na ono što smo očekivali tj. nekakav topli kuhani grah sa kobasom ili bez nje ili neko drugo jelo, a bili smo poprilično gladni jer već je bilo skoro dva sata popodne. Ova kuća naime nema dozvolu za posluživanje hrane, ali ipak smo se snašli sa namirnicama iz vlastitog pinkleca koje smo izvadili na stol i međusobno podijelili. I bilo je svakomu dosta i još je i ostalo.
Kako već spomenuh spustili smo se na zagorsku stranu u Jablanovec odakle izletnici najčešće dolaze na K. Svate. Tu smo sačekali bistranski BUS koji vozi svaki puni sat i ukrcali se u onaj od 16h. Njime smo se dovezli do Črnomerca odakle smo i krenuli na ovaj krasni izlet. I da ne zaboravim reći ovaj put bilo nas je četvero na ovom planinarenju, bilo nam je jako lijepo. A da nam je zaista bilo lijepo dajemo vam ove fotografije da ih pogledate i sami se uvjerite te da nam se idući put pridružite. A do tada neka vas prati
mir i dobro!