p1010023_mala.jpg

Pogledajte galeriju slika. (Pogledajte i ostale naše galerije slika.)

08.06.2004, toplo popodne. Dolazimo u Dom za starije i nemoćne osobe Maksimir u kvartu Ravnice u nesvakidašnjoj prilici – otvaranje prve samostalne izložbe slikarice koja je upravo napunila 96 godina. Njeno ime je Terezija Filipčić, i naša je najstarija zavjetovana sestra.

Dvorana se polako puni; u 18:30 ravnateljica Doma nam s par riječi predstavlja slikaricu.
Terezija Filipčić (djevojački Puljek) rođena je 28.05.1908 u Šušelj Brijegu kod Krapine, u velikoj obitelji s 6 sestara i 5 braće. U blizini – na Trškom Vrhu – je poznata zavjetna crkva Majke Božje Jeruzalemske. Sa 18 godina je došla u Zagreb i zaposlila se kao kuharica u Nadbiskupiji. U prvom braku s Tomom Bankom rodila je kćer; ostavši rano udovica, udala se za Eduarda Filipčića s kojim ima dva sina. Počela je slikati u sedamdesetoj godini, nakon što su se smanjile obiteljske obveze, i do sada je naslikala 200-300 slika, koje su uglavnom u obitelji. Članica FSR-a je već dulje od 65 godina.

Akademski slikar i kazališni scenograf Aleksandar Augustinčić Šandor bio je oduševljen, ili kako je sam rekao, “presenećen” Terezijinim slikama, naglasivši da nije u pitanju amaterizam već čisto slikarstvo. Slikarica osjeća ljepotu oko sebe, i prenosi je na svoja platna; njena platna odišu tom ljepotom.
Pučka pjesnikinja Elizabeta Šnajder Greblo izrecitirala je svoju pjesmu o Stvoritelju i stvorenom, o Umjetniku i umjetnicima, i poželjela slikarici “da ti ruku i um vodi taj Umjetnik sveti”.

Program su glazbeno uljepšali Zbor Doma te vokalni sastav “Maksimirke” pod ravnanjem prof.Koščak.

I napokon, Terezija je otvorila svoju izložbu, koja ju je, kaže, jako uzbudila, ali i obradovala “nemrem drugo reći već da sam jako sretna”.
A njene slike! Pršte bojom, radošću, ljepotom, prava su pohvala stvorenom, čisti dokaz živog oka i još življeg duha. Suncokreti, mimoze, ciklame, uže, ivančice … čak i čičak nalazi svoje mjesto na Terezijinim slikama. Na slici zagorske hiže ne nedostaje ni živopisan puran; tu je i iznimno zanimljiva slika oluje na moru, te kapelica sv.Dizme na Novoj Vesi gdje je Terezija ranije živjela. I naravno, sv.Klara i Leopold Mandić.

Ova je izložba i užitak, i izazov. Dokaz da za prave stvari nikad nije kasno. I da mladost nije pitanje godina, već Duha.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.